GORAN HRVIC

Home page Novosti Pejzazi Portreti Motivi iz Bosne Bosanski gradovi Tri slike Mrtva priroda Foto Album Photoalbum2 Nagrade Gost: Sead Telalovic Gost: Marijana Hrvic Contact Page Favorite Links Page


SLIKARSKA VOKACIJA GORANA HRVICA KAO SAN O ZEMLJI I ZENI

           

    ''Umjetnost naivnih je stara koliko i covjekova  potreba za umjetnickim                         djelanjem. Svekolika umjetnost u pocetku  je naivna.  Nije novina umjetnost naivnih, nego vremenska vezanost njenog otkrivanja''.  

Oto Bihalji-Merin: ''STO GODINA NAIVNE UMJETNOSTI'',

''Enciklopedija naivne umetnosti sveta'';      YU-revija Bgd, 1984.    

     

                    Naivna umjetnost svijeta; ili naivna dusa umjetnosti - naprosto je tu, kao istina o nepatvo-renootvorenim ocima covjeka, u kojima se ogleda svijet, sa svim svojim izoblicenjima. 

Zato je zanimljivo pomenuti komentar covjeka koji gleda sliku ''naivnog'' slikara: ''Pa on slika kao moj trogodisnji sin''!

Uskliknuo je covjek, pomalo podsmjesljivo i nesvjestan, da je umjetniku izrekao najvisu
mogucu pohvalu. Jer, nema sumnje, umjetnost , kao istinska duhovna veza sa stvarnoscu -
opstala je prije svega u naivnom i nevinom djecijem pogledu; a najljepse i najcisce ogledalo
u kojem se svijet moze ogledati, a da ostane sebi slican -  jesu djecije oci. A umjetnik, ako
to vec jeste, nikad nece napustiti svoj djetinji san, koji, hodeci svijetom nosi u ocima. Ovaj
uvod, podjednako je potreban i suvisan, prije nego sto kazemo nesto vise o Goranu Hrvicu,
slikaru. To je tako zbog cinjenice, sto je Goran Hrvic- nesumnjivo, slikar koji zivi i stvara sa
vec pomenutim -djetinjim snom  u ocima, pa time i slikar koji nas slika na za njega jedino
moguci nacin, ma kako to zvali oni, koji sve sto vide pokusavaju da sortiraju, klasificiraju,
ocjene, definisu, sistematizuju i odloze u pregradak. U dugom razdoblju, slikari slicne
orjentacije (Gauguin, Paul, pa nadalje) nazivani su: slikari po nagonu, slikari  Svetog srca,
neoprimitivni slikari, slikari nedjeljom, ''nisite'' - prirodjeni - iskreni slikari, slikari naivci i niti
jedan od tih termina nije zadovoljio, niti rekao nesto vise od same rijeci: slikar. Naprotiv,
svaki od tih termina, nosio je pezorativan prizvuk koji bi vise pristajao mnogim akademskim
slikarima i sljedbenicima poznatih i popularnih slikarskih skola i pravaca; koje su, realno, vise
cinile na udaljavanju covjeka od prirode i njegove sustine, nego na jacanju veze sa njom,
samim sobom i zivotom. Ta vrsta izoblicenja kod slikara naivaca izostaje i nije poznata. 
U odljudjenom, duhovno i tradicijski razbastinjenom svijetu, umjetnik i njegovo djelo,
jesu veza sa  univerzumom, ili univerzalnom duhovnom humanistickom sifrom. Oni su taj kod,
koji se iz gena probio u pokret i ples; note i muziku; nacin interpretacije ili kazivanja; boju
i crtez - i tu zablistao kao istina o nama samima, kao predmet naseg trajanja, kao radost
i sjeta, kao vjecna teznja ili drago sjecanje, kao smisao kojem tezimo i u cije smo postojanju
vec poceli pomalo sumnjati; kao, nada od koje se tajno, nikad nismo rastali .....  
Sve to mozemo naci u slikama Gorana Hrvica i po svemu tome - pamticemo njegove slike.  
Za razliku od onoga sto bi se moglo nazvati '' Umjetnikom po nagonu'', duzni smo reci, da je
likovni jezik i postupak Gorana Hrvica usmjeren, ne na ritualno, vec  na estetsko pregnuce.
 
Njegovi rezultati sna i stvarnosti, javljaju se ''uljepsani''ocima sjecanja'', sto bi rekao pjesnik.
Predmeti dobijaju savrsene oblike i pune se carolijom u koju vjeruje slikar i koju ne moze
mimoici posmatrac. 
Za razliku od mnogih oblika spoznaje, koji nisu uspjeli izbjeci grijeh razoblicavanja i destrukcije;
spoznaja Gorana Hrvica je estetske naravi, pa kao takva, pjesnicki ponesena, bliska snohvatici,
imanentna duboko ljudskom, djecijem snu. Nerijetke su situacije, u kojima cemo uociti da slikari
''naivci'' slikaju tako kao da je njihov jedini svijet - svijet fikcije: nestvarnost kolorita, nesrazmjere
svih vrsta, natrpanost svim i svacim. Vezu sa stvarnoscu u kojoj nalazi i poriv i potvrdu, Goran
Hrvic zeli da ojaca svakim potezom kista i svakim valerom boje.
Njegov postupak jeste umjetnicki, ali je njegov zahtjev konkretan; njegova optika je nemilosrdna
i osnova je selekcije, po kojoj on odreuje sta ce uci na sliku. Tako Goran Hrvic, i autorski
ostvaruje delikatnu tenziju svoje inspiracije, svoju izvornu likovnost cija vitalnost egzistira na nivou
stvarne potrebe, koju ne bi mogla zadovoljiti nikakva konstrukcija. Zato je i moguce da slikar
njegove snage, koji je napravio takve portrete, moze odbaciti sva ogranicenja. Odsustvo sistema
samo je privid. Fenomen ''naivnog mehanizma'' - ostaje skriven kao dragocjenost koju treba
zastititi, a time i nasa (promatracka) veza, kao tajna njeznost. To je tacka na kojoj se ne mozemo
oteti naivnoj umjetnosti, tacka na kojoj istom snagom dozivljavamo neobuzdanost autorskog
nadahnuca i erupcije autorskog aktiviteta, kojim kojim jedan sadrzaj pretvara u sliku, skulpturu....
 
 Atif Kujundic 

Dajdza na stolici,ulje na platnu,50x60 cm

 Nena, ulje na platnu, 30x40 cm

PORTRETI - Ulja na platnu. Ocito, najstarija veza Gorana Hrvica sa slikarstvom. To su lica koja izranjaju iz rubensovski tamne pozadine svjetlom svoga lica, snagom svoga duha, iskustvom svoga zivota koji im je oblikovao bore, dao konacan izraz - koji je slikaru bio toliko bitan, da je  sve drugo potisnuo u tmicu.  Tek je ''dajdza na stolici'', ali i to je bitno i neodvojivo od dajdze i njegov izraz lica u karakteristicnom poluprofilu - bez te stolice, ne bi bio jasan... 

 

 Djevojka sa sesirom, ulje na platnu, 50x60 cm

Upravo na ovom mjestu mozemo zakljuciti: Goran Hrvic je koncepcijski, kompoziciono, tematsko motivski, dakle i sadrzajno - krajnje racionalan, umjetnicki zreo slikar.
Portreti Gorana Hrvica najsnazniji slikarski poriv i ''najtezi'' umjetnicki naboj, koji Hrvic moze ponuditi svojom optikom, crtezom, kistom, koloritom. Kao da je tehnika ulja na platnu neodvojiva  od Hrvicevog poimanja portreta.

 

 

 Portret M., ulje na platnu, 50x60 cm

Na ovim slikama je onoliko svjetla koliko lice isijava duha, kojiko oci otvaraju dusu, koliko slikar moze da vidi i identifikuje. I dok gledamo portrete starice, nene, dajdze, supruge i cerke, postajemo svjesni cuda; ukoliko je srodstvo blize i poznavanje sa portretiranim vece - svjetla je naslici  vise i mi, definitivno pristajemo da povjerujemo slikarskoj dusi i vokaciji Gorana Hrvica, u kojoj se kao u ogledalu odrazavaju svjetlo i znak, bora i izraz, oci koje otvaraju dusu i fiksiraju slabasnu medjusobnu vezu svjetla i duha.

 

 Portret, ulje na platnu, 50x60 cm

Upravo portreti cine Gorana Hrvica slikara par exellence, posrednikom vlastito vizuelnog-likovnog zahtjeva, do konacnog izraza. Portreti gorana Hrvica dokazuju, da je Hrvic, zanatski gledano - majstor, perfekcionist, koji od zanatskog cini umjetnicki otklon, shodno unutrasnjem glasu i zahtjevu - prema svojoj viziji. .

 

Srarica, ulje na platnu, 30x40 cm

 

Portret G., ulje na platnu, 40x50 cm